Prijavi se na bilten

Prijavi se na bilten Stellantis Communications i budi u toku na svim vestima.

17 Jun 2020

„Storie Alfa Romeo“, deveta epizoda – 8C Competizione: superautomobil kao omaž tradiciji a jednom nogom u budućnosti

8C Competizione je značio i povratak svojim korenima i svojevrsnu laboratoriju za budućnost, pokazao je svoj identitet, vrednosti i stilske i tehničke reference: optimalan odnost težine / snage, savršenu ravnotežu i preciznost upravljanja

„Storie Alfa Romeo“, deveta epizoda – 8C Competizione: superautomobil kao omaž tradiciji a jednom nogom u budućnosti
  • 8C Competizione je značio i povratak svojim korenima i svojevrsnu laboratoriju za budućnost, pokazao je svoj identitet, vrednosti i stilske i tehničke reference: optimalan odnost težine / snage, savršenu ravnotežu i preciznost upravljanja
  • Moto svet suočen sa izazovom trećeg milenijuma zastaje na trenutak da se divi novom dragulju brenda Alfa Romeo: „Zvao se 8C, i mislim da je to jednostavno najlepši automobil ikad napravljen“... Džeremi Klarkson je izjavio sa ubeđenjem na televiziji BBC.
  • Drugim rečima, on je sažeo suštinu brenda Alfa Romeo, počevši od imena: ono upućuje na modele sa „osam cilindara“ iz 1930-ih, i na model Competizione iz 1905-ih, pobednika na trkama Le Mans i Mille Miglia.
  • Istorijat brenda služi kao stilska inspiracija: 8C proslavlja prostranost, čiste linije i sve prepoznatljive karakteristike brenda, obogaćen sofisticiranim detaljima.
  • Uistinu, postao je prirodna referentna tačka za sve modele nakon njega, uključujući automobile iz velikih serija, poput modela MiTo i Giulietta. I imao je veoma bliskog srodnika u modelu 4C, kompaktnom tehnološkom i senzualnom superautomobilu.
  • Ukratko, uspeh i prekretnica: 8C je privukao 1.400 narudžbi iz celog sveta za samo par nedelja, a očekivanih 500 numerisanih pimeraka prodali su se mnogo pre nego što su i bili napravljeni.

 

 

 

Između prošlosti i budućnosti

 

8C Competizione: povratak korenima i laboratorija za budućnost. Napravljen je usred procesa dubinske reorganizacije u automobilskom sektoru dok se pripremao za suočavanje sa novim milenijumom... i postao je barjak oko kojeg je Alfa Romeo redefinisao svoj identitet i vrednosti – stilsko i tehničko polazište za planiranje budućih proizvoda.

Rane 2006. godine, Serđo Markione (Sergio Marchionne) je dao signal da se započne industrijalizacija i serijska proizvodnja „koncept automobila“ koji je izazvao tako veliko uzbuđenje tokom Sajma automobila u Milanu 2003. godine. Stilski centar Alfa Romea i objekti za dizajniranje, sa Volfgang Egerom (Wolfgang Egger) na čelu, redefinisali su originalni dizajn za samo osam meseci. Prezentovan u svojoj konačnoj verziji na Sajmu automobila u Parizu, model 8C je prikupio 1.400 narudžbi iz celog sveta za samo par nedelja, a očekivanih 500 numerisanih pimeraka je prodato mnogo pre nego što su i bili napravljeni.

 

Suština brenda Alfa Romeo

 

Priča modela 8C Competizione počinje sa njegovim imenom. 8C upućuje na automobile sa osam cilindara koje je dizajnirao Vitorio Đano (Vittorio Jano)... automobili koji su tokom 1930-ih osvajali trke širom sveta (četiri pobede zaredom na trkama Le Mans, i tri na trci Mille Miglia). Competizione sa druge strane, bio je naziv modela 6C 2500, koji je vozio Huan Manuel Fanhio (Juan Manuel Fangio) u trci Mille Miglia 1950. godine.

Napravljen kao sinteza i obnavljanje suštine brenda Alfa Romeo, 8C je odraz tehničkih tema koje su bile drage brendu od samog početka. Poput lakoće, unapređene „duplim okvirom“ i korišćenjem aluminijuma, titanijuma, ugljenika i kompozitnih materijala. Poput ravnoteže u težini prednjeg i zadnjeg dela, ostvarene „transaxle“ sistemom (uzdužni pogon na prednje točkove i kutija menjača na zadnjoj osovini). Poput preciznosti vožnje, usavršene kroz korišćenje sistema vešanja sa duplim poprečnim rukama na obe osovine.

8C je imao raskošan motor (4,7-litarski V8 sa 450 KS) – ali iznad svega je označio povratak na menjačku kutiju na zadnjoj osovini, koja je nedostajala u Alfa drumskim modelima od raniih 1990-ih. Rezultat je bio automobil sa optimalnim odnosom težine/snage, koji je mogao da ubrza do 100 km/č iz mesta za 4,2 sekunde.

 

Omaž istoriji automobilskog dizajna

 

Tu je zatim nešto što se zove – stil. „Zove se 8C, i mislim da je to jednostavno najlepši automobil ikad napravljen“: ovako ga je voditelj emisije „Top Gear“ opisao na televiziji BBC. Hauba kao njuška je izgledala kao da grize asfalt. Njen profil je mekan i valovit. Horizontalna izbočina ujedinjuje lukove iznad točkova, povezujući ih sa „mišićavim“ izgledom zadnjeg blatobrana. Zadnji prozor je bio oivičen potporama, koje su nastavljale unazad dok se ne izravnaju sa repom.

Izgledao je kao primerak za kviz iz istorije brenda. Njegove „oči“ su sa modela 33 Stradale, malo više od linije haube; njegov zadnji deo je podsećao na onaj sa modela '61 Giulietta SZ, prvog automobila sa „kupiranim repom“ u istoriji automobilizma; cirkularna zadnja svetla odaju počast modelu Giulia TZ, još jednoj kraljici trkačkih staza. 8C je igrao fantastične igre sa prošlošću, kao da je Stilski centar Alfa Romea odavao počast celoj eri automobilskog dizajna.

 

Kreativnost i nauka

 

Od 1930-ih, dizajneri i proizvođači karoserija su počeli da unapređuju aerodinamični prodor, što je ključno za pravljenje njihovih trkačkih automobila konkurentnijim. Prvi korak je bio da se glatko ugrade spoljni elementi, poput blatobrana i prednjih svetala, u profil šasije. Onda su razvijali sve mekše, povezanije i aerodinamičnije oblike.

Ovo je bio izazov koji je stimulisao maštu velikih dizajnera – ubeđenih, prirodno, da sve što je lepo mora biti i efikasno. Koristeći svoju kreativnost i veštine, napravili su neke od najlepših i najuspešnijih automobila ikad napravljenih, a mnogi od njih su bili Alfa Romeo modeli.

Automobili iz tog perioda su poslužili kao inspiracija za model 8C Competizione, i on ih je slavio kroz odvažnost svojih volumena, svojih jasnih linija i svog drskog ili odvažnog nasleđa prepoznatljivih karakteristika iz prošlosti.

 

Alfa Romeo „trilobo“

 

Nepogređivo znamo da je Alfa Romeo pogledom s preda: svako odmah prepoznaje centralni „štit“ i dva horizontalna usisnika vazduha sa obe strane. Ova kombinacija (možda najpoznatije „lice“ u svetu motornih vozila) se zove „trilobo“, i identifikovan je 1930-ih.

Pre toga, stilu se davalo malo prostora: „njuška“ automobila se sastojala od hladnjaka sa prednjim svetlima sa strane, i (ponekad) zaštićen rešetkom od šljunka na putu. S druge strane, čim su oblici počeli da postaju mekši, pojavio se Alfa Romeo štit – i kada je postao previše mali da hladi sve jače i jače motore, dva poprečna usisnika vazduha su se pojavila, kojima su entuzijasti odmah nadenuli ime „brkovi“.

Trilobo, prethodno skroman, zvanično je usvojen kao simbol brenda počevši od modela 6C 2500 Freccia d’Oro. Kao i svi simboli, evoluirao je tokom vremena, odražavajući ono što je lepo s ukusom i moderno – ali uvek ostajući jedinstven i nepogrešiv. Bio je valovit i impozantan na modelu 1900, tanji na modelu Giulietta. Bio je aerodinamičan i napet na modelu Giulia, ugaon i skoro savršeno jednakostraničan tokom 1907-ih i 1980-ih. Bio je minimalističan i stilizovan tokom 1990-ih, ali sa modelima 156 i 8C se vratio svojoj prirodnoj vodećoj ulozi, koju je od tad zadržala u svim narednim modelima.

 

Nasleđe modela 8C Competizione

 

8C Competizione je sažeo najklasičnije kanone Alfa Romeo stila, i postao je prirodna inspiracija za sve kasnije modele, čak i za modele iz velikih serija poput MiTo i Giulietta. 8C je takođe imao bliskog srodnika: „mlađu sestru“, 4C, kompaktni tehnološki i senzualni superautomobil – koji je očigledno bio srodan modelu 8C, ali neopterećen ograničenom proizvodnjom.

Sa modelom 4C, Alfa Romeo se vratio tržištu kompaktnih sportskih automobila, nudeći najmodernije materijale i tehnološka rešenja, u kombinaciji sa maksimalnom lakoćom i izuzetnim dinamičkim kvalitetima.

 

4C

 

Alfa Romeo dizajneri su odlučili da ne izvlače maksimum što se tiče snage, umesto toga su odlučili da smanje težinu: malo više od 1.000 kilograma u vožnji, sa odnosom težine/snage manjem od 4 kg / KS. Dve vrednosti koje su garantovale maksimalnu agilnost i uzbudljive performanse.

Takođe su korišćeni elementi od poliestera i fiberglasa, kako bi se postigla željena laganost. Ali najinovativnija komponenta je bio monokok okvir koji liči na kolevku, u potpunosti od ugljenih vlakana i napravljen sa tehnologijom koja je proistekla iz Formule 1. Materijal, koji se sastoji iz jednosmernih vlakana, su prethodno natopljeni specijalnom smolom koja je prošla kroz proces koji se naziva „kuvanje“: sa ovim tretmanom, kolevka je mogla biti napravljena u jednom komadu, bez sklapanja, i bila je savršeno sposobna da ispunjava svoje strukturalne zadatke uprkos težini od samo 65 kilograma.

Motor modela 4C je bio ultra-lagan: redni motor sa 4 cilindra i 1750 kubnih centimetara zapremine, napravljen u potpunosti od aluminijuma, razvija 240 KS. Kako bi se osigurala optimalna raspodela snage, postavljen je u poprečnu zadnju poziciju. Konstrukcija menjača je imala sistem duplog suvog kvačila.

Njegovi sistemi vešanja su bili istaknuto sportski: duplo preklopljeni prednji trougao, sa amortizerima postavljenim direktno na monokok, i evolucijom klasičnog McPherson sistema na zadnjoj osovini.

4C postiže maksimalne brzine od preko 255 km/č sa neverovatnim ubrzanjem: od 0 do 100 km/č za 4,5 s.

 

Torino, 17. juna, 2020. godine

Ostali sadržaji

Prijavi se na bilten.

PRIJAVI SE SADA